Sve je to moguće zahvaljujući sistemu demokracije kakova vlada u Hrvatskoj pa i u cijeloj Europi. Besmisleno je dokazivati da u Hrvatskoj Sabor(parlament)  ovakav kakav je zahvaljujući ovakovom sistemu demokracije nema nikakvog smisla niti igra ikakvu ulogu, jer u Hrvatskoj u stvarnosti ne postoji  trodjela  vlasti (koja je u demokratskom sustavu strogo određena)  t.j. podjela vlasti na sudsku, zakonodavnu i izvršnu. Naime vlada predlaže zakone a Sabor ih, tobože, izglasava. Vlada se izabire iz redova  one stranke koja je pobijedila (dobila večinu glasova) na izborima za narodne predstavnike u Saboru. Dakle Vlada ima uvijek večinu glasova u Saboru jer članovi njezine stranke (partije) čine izabranu večinu  od strane naroda. Zato u Hrvatskoj  svaki zakon koji Vlada predloži u Saboru se izglasa večinom glasova a svaki zakon koji predloži opozicija (oporba) se odbije jer opozicija nema večinu glasova u Saboru. Predsjednike sudova postavlja vlast t.j. Vlada a ministre također. Dakle sve je pod kontrolom stranke (partije) koja je pobijedila na izborima. I tu dolazimo do drugog hrvatskog paradoksa : Narod bira na izborima uvijek bira ili HDZ  koji ima svoje glasaće ili SDP koji ima svoje i ti glasači bez obzira na rezultate vladanja tih svojih stranaka i bez obzira na predložene programe glasaju ponovno za 'svoju' stranku. To nije slučaj u Europi ili Americi gdje se ljudi odlučuju za koga će glasati na temelju rezulltata i svojih vlastitih interesa odnosno programa koji pojedina stranka ili kandidat nudi narodu, da bi poboljšao situaciju.

Dakle zaključak za Hrvatsku je : sistem zapadne demokracije u Hrvatskoj ne vrijedi i nije provediv i narod u Hrvatskoj nema zapadne kriterije pri izboru vlasti, dakle narod kako se obično kaže dobiva onakovu vlest kakovu je i zaslužio. Ima tu još i drugih loših navika ili utjecaja u Hrvatskoj – nacionalne manjine, posebno srpska nacionalna manjina koja dominira sustavom pa ima u vlasti neproporcionalno mnogo pripadnika te manjine u odnosu na Hrvate, nemogućnost iseljenika da glasaju kao i Hrvati koji su u domovini, zatim takozvani 'uhljebi' t.j. ljudi koji glasanjem za 'svoju'  stranku dobivaju i neki položej u državnoj administraciji, zatim neopredjeljeni – koji ne izlaze na izbore, zatim nezainteresirani koji glasaju kako im netko drugi kaže itd. Netko zlurad bi rekao da Hrvati nisu zrekli za demokraciju. Drugi bi pak zaključak bio da treba mijenjati takav društveni sistem (no to je vrlo diskutabilno pitanje koje se prema Chruchillovoj izreci teško može primjeniti jer nitko nezna kakav bi to sistem trebao biti, niti ga ima igdje na svijetu ??

Pogledajmo sadašnju političku situaciju u Hrvatskoj (koja se mijenja iz dana u dan i skoro iz sata u sat i već sutradan nakon što ovo napišem može biti sasvim drugačija iako to ništa neće promjeniti život Hrvata). Ostaje ipak konstatacija da nijedno rješenje ili nešto novo što bi se teoretski moglo dogoditi nema nikakvog utjecaja na pobooljšanje hrvatske situcije (veliki dug, mentalitet ljudi kako sam to već opisao, pobljšanje uvjeta života i rada ljudi, zaposlenost i otvaranje perspektive mladim poštenim ljudima itd.) Naime apsurd je da manjinski MOST kao politička stranka koja nije niti dobro definirana odlučuje o tome tko će vladati Hrvatskom.U  najnovijem izdanju MOST se priklanja  SDP-u koji je bio na vlasti i pokazao se kao totelno nesposoban da zemlju prestroji i pokrene u pozitivnom smjeru dok ispada iz igre HDZ koji je bio u opoziciji i stalno kritizirao SDP na vlasti. Dakle one koji su se pokazali lošim u Hrvatskoj demokraciji ostaju na vlasti (što je potpuno nelogično i suprotno funkcioniranju sistema demokracije. Na stranu sada činjenica da teško da i HDZ u ovakovom izdanju može pokrenuti zemlju u pozitivnom smjeru. Naime 'viuk dlaku nijemnja ali čudi nikada' stara je poslovica. Nakaradno je također da narod pri glasanju iako je izrazio svoje neslaganje sa SDP-om i HDZ-om nije dao potpunu podršku novoj političkoj pojavi a to je MOST. Možda MOST nije bio dovoljno jasan za promjene – kako i što učiniti a niti su njegovi ljudi imali dovoljno iskustva a pogotovo čelni čovjek dr. Božo Petrov (a to se pokazuje sada prilikom takozvanog procesa usklađivanja vlasti dakle stvaranja koalicije) pa nisu mogli uvjeriti ljude-glasače koji su se ipak malo pokrenuli u smjeru promjena ali ne i dovoljno ? Iako su oštro kritizirali SDP-ovu vlast, u sadašnjem momentu su upravo njih prihvatili za partnera da sa njima (SDP-om) stvore novu vlast jer zajednički imaju tu večinu saborskih zastupnika koja se u Hrvatskoj traži. To  je posve pogrešno kako sam gore objasnio. Nevjerojetno je da bi oni koji su do sada loše radili za Hrvatsku se tako brzo i suštinski promjenili.

Kako bilo da bilo, kakova god vlast došla, nitko nije pokušao predložiti suvisli program za izlazak iz krizne situacije koja vodi bankrotua kamoli garantirati narodu da će poboljšati uvjete života (povećati standard koji je jedan od najnižih u EU i pobooljšati uvjete rada i zapošljavanja mladih ljudi u Hrvatskoj te ujedno otplatiti dospjelu ratu hrvatskog duga odnosno samo kamate na taj dug a da se prestane zaduživati). Zemlja srlja u propast (bankrot) kao automobil sa onesvještenim vozačem za volanom. Ima li ikakve nadeza spas ? To je pitanje dana ? Budi nam Bože u pomoći !!