Situacija koja se događa oko pregovora za novu Vladu između HDZ-a i MOST-a pokazuje svu izopačenost hrvatske politike. Jer, naime, stvaraju se tenzije i najave afera i skandala, a ne događa se zapravo baš ništa neobično, dapače, odvija se jedan normalan demokratski proces i to u iznimno mirnoj atmosferi onih koji su uključeni. Formiranje Vlade je ozbiljan posao, radi se o dogovoru koji mora postaviti smjernice sustava koji mora djelovati sljedeće četiri godine i to ne u okruženju koje već ima posložene stvari, nego u zemlji koja grca u ekonomskim i društvenim problemima, a trendovi ne nude optimizam i vjeru u bolje dane. Za takav ozbiljan posao bi bilo iznimno pogubno i kontraproduktivno da je ekipa koja pregovara sjela za stol, popisala zahtjeve, prekrižila poneke, a neke dodala, pružila si ruke i završila do ručka, a Vladu formirala do sljedećeg jutra. Imali smo takvih situacija ranije kada se npr. Kukuriku koalcijia nakon dobivenih izbora posložila za nekoliko minuta, imenovala svoje ministre, ponudila plan 21 kao temelj svog djelovanja i krenula raditi. Ishod je svima poznat, pa ne treba više naširoko o njemu...

Plenković i Petrov nude dojam smirenosti dok je sve oko njih kaos. Dok se čelnici HDZ-a i MOST-a suzdržavaju bilo kakvih bombastičnih izjava i najava i očito se bave materijom pregovora puno više nego brzinom odvijanja istih, svi oko njih pucaju iz svih oružja služeći nekoj svojoj svrsi ili jednostavno pokušavajući izazvati dojam kaosa i cirkusa da bi opstruirali Vladu prije nego i počne raditi. Imamo Predsjednicu koja, da bi sebi dala na važnosti i možda zadovoljila neke bivše nadređene, maše pozivima na svoje konzultacjie kao da se na tim kavicama rješava sudbina države. Bahatost izjava poput 'moj stav je jasan, Vladu će formirati onaj tko mi pokaže 76 potpisa' pokazuje svu pogubljenost Predsjednice-tajnice na svojoj funkciji. Naime, pokazivanje 76 potpisa za formiranje Vlade nije Predsjedničin stav nego zakonski propisana obaveza i neovisno o tome bio njen stav da joj netko pokaže i 5 ili 500 potpisa, onaj tko će imati tih 76 će zaista biti mandatar. Zapravo, s obzirom na nevažnost funkcije koju obavlja i minorne razlike u čvrstoći u odnosu na svog prethodnika, Predsjednici bi pametnije bilo uopće ne skretati pažnju na svoju ulogu u cijelom procesu, jer svako spominjanje njenog 'stava' i slično samo ukazuje svima na to da ona ne odlučuje apsolutno o ničemu.

No, dok Kolinda pokušava nekako sebe ubaciti u sliku velikih igrača, ali barem aktivno ne pokušava štetiti, isto se ne može reći za Ivana Vrdoljaka i HNS. Vrdoljak svojim istupima pokušava stvoriti nekakav pritisak na formiranje Vlade svaljujući ponovno, klasično HNS-ovskim stilom, krivnju i optužbe na leđa MOST-a, amnestirajući HDZ od bilo kakve 'krivnje'. Opsesija HNS-a MOST-om postaje indikativna, kako se obruč steže i postaje jasnije da bi MOST mogao dobiti resore pravosuđa i gospodarstva, barem jednog dijela, i da bi mogao nastaviti sa započetim poslom otkopavanja duboko zakopanih tajni, tako u HNS-u i kod Vrdoljaka osobno nervoza raste, a agresija prema MOST-u jača. Vrdoljak se svim silama trudi prikazati MOST kao remeteći faktor u stvaranju Vlade, a jedini argument mu je brzina pregovora, tj. izostanak iste. E sad, samo zato što Vrdoljak i HNS nikad u svojoj povijesti nisu pregovarali o politički važnim pitanjima nego su se vodili devizom 'uzmi novac i bježi', zadovoljavajući se funkcijama i omogućavanjem nesmetanog obavljanja stranačkog kreda - klijentelizma, ne znači da svi politički entiteti moraju 'pregovarati' na jednak način. U paničnom opstruiranju MOST-a Vrdoljak ide toliko daleko da on, predsjednik stranke koja je prekrcala državne institucije i firme svojim kadrom koji ne radi ništa, optužuje MOST da samo traži fotelje i da brine o kadroviranju. Iako i Petrov i Plenković naglašavaju da o kadroviranju uopće nije bilo govora, iako je očito da su moguće zamke pregovora odgovornosti, tj. podjela odgovornosti između partnera, Vrdoljak u svemu vidi samo podjelu fotelja, možda i logično, jer njegovo shvaćanje politike na toj aktivnosti i prestaje.

Glavni argumenti za to da Petrov samo 'kadrovira' i lovi fotelje su ti da je sporan broj ministarstva koja pripadaju MOST-u, te fotelja predsjednika Sabora. Uzmimo za potrebe analize da je to istina, iako od niti jednog aktera pregovora nije potvrđeno. Zašto je inzistiranje na ministarstvima etiketirano kao lov na fotelje? Pogotovo kad se radi o ministarstvima koja su već u prošlom sazivu bila pod kontrolom MOST-a i vjerojatno su u njima zaposlili svakog koga su mislili. Zašto se ne bi radilo o intenciji MOST-a da mu se omogući da nastavi sa započetim poslom, o čvrstom stavu nepopuštanja kako bi zadržali kontrolu nad resorima gdje su posao zaopčeli, po općim ocjenama kvalitetno, pogotovo u resoru uprave i unutarnjih poslova. Uostalom, zar bi bolje bilo da MOST za stol sjedne pod parolom 'daj što daš' pa da ih Vrdoljak i ekipa mogu slobodno i argumentirano optužiti da su samo HDZ-ovi poslušnici?

Ako se radi o mjestu predsjednika Sabora, zar zaista postoji argument koji bi želju MOST-a za tom funkcijom prokazao kao 'foteljaštvo'? Kandidat MOST-a za to mjesto je Robert Podoljnjak, potpredsjednik Sabora iz prošlog saziva i zastupnik u ovom. Podoljnjak svoju fotelju već ima osiguranu, nije mu posebno potrebno guranje, a razlika između biti potpredsjednik ili čak samo zastupnik i biti predsjednik Sabora u smislu plaće i povlastica nije baš velika. No, pozicija predsjednika Sabora, kao što je viđeno u prošlom sazivu pod paskom Reinera, omogućava neke proceduralne 'igre' koje mogu itekako štetiti provođenju zacrtanih planova koje MOST ima. Nije li logično i korisno da, poučeni iskustvom odugovlačenja i stavljanja prijedloga i amandmana na dnevni red preko reda i van logike, MOST želi kontrolu nad saborskom procedurom kako bi ono što je pregovarano i dogovoreno mogli i provesti? Ono što Vrdoljak zove foteljaštvom, netko sa drugačijom perspektivom bi lako mogao nazvati stvaranjem pozicije za djelovanje i rad, ponovno koncept koji je HNS-u nepoznat.

U konačnici, pojedina mjesta neće presuditi o uspješnosti ove Vlade, ali je normalno da uključene strane pokušavaju navući po svome maksimalno koliko mogu. Ono što je bitno, bitnije i od MOST-ovih zahtjeva i od podijeljenih resora i fotelja, je modalitet suradnje koji Petrov i Plenković uspiju dogovoriti jer je dokazano kako Vlada funkcionira kada se sklepa tek toliko da postoji, a pregovarači od stola odu sa 'figom u džepu', kao što se dogodilo zadnji put. Bitno je da, kakav god dogovor bude, sve strane od stola odu zadovoljne i bez zamjerki, da se dogovor postigne apsolutnim konsenzusom, jer bilo kakva druga varijanta vodi u novo razdoblje nestabilne vlasti, davanja municije oporbi za opstrukciju i općenitog produbljivanja nepovjerenja u politiku i vlast koja je u zemlji ionako blizu maksimuma. Ako se dogovori i unificirano slaganje ne mogu postići, zaista je bolje od pregovora i dogovora odustati nego opet ponuditi nekakvo polurješenje u kojem niti jedan partner nije zadovoljan niti slobodan raditi i baviti se za zemlju važnim stvarima. Ako pregovori i propadnu, Plenković može biti miran, sa HNS-om se barem neće biti problem dogovoriti.