Ivan Perišić radio je 18 godina u inozemstvu i planirao dočekati mirovinu u Hrvatskoj te je između ostalog kupio i nekretninu u splitskoj Gradskoj luci. Od "Laurusa" je 1994. godine dijelove terminala kupio "Lovel company". Kasnije su prostori prodani a vlasništvo je preneseno na Ivana Perišića za kafić "Adria" u prizemlju i na Eduarda Ugrinu za restoran na krovu gdje je sada noćni klub "Imperium". Novim vlasnicima prostore je oduzela država bez ikakve naknade uz opravdanje kako se radi o pomorskom dobru.

- Platio sam 1.050.000 eura i uredno sam upisan u zemljišne knjige. Krajem 2005. godine država je pokušala brisanje privatnih vlasnika upisanih na dijelove zgrade, pa tako i mene i Ugrine. Njihov prijedlog je odbijen pravomoćno početkom 2007. godine - kaže nam Perišić.

Međutim, RH za pola godine ponovno pokušava brisati privatna vlasništva i upisati pomorsko dobro, ali ovaj put u parničnom postupku. Njihov tužbeni zahtjev je u travnju 2010. godine odbijen, ali godinu dana kasnije Županijski sud u Splitu prihvaća žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i usvaja tužbeni zahtjev.

Pravomoćnom odlukom je tada zgrada terminala upisana kao pomorsko dobro, a privatnici koji su kupili prostore unutar nje, među kojima i Perišić i Ugrina, izbrisani su kao vlasnici. Sud je odlučio kako je terminal pomorsko dobro jer se nalazi unutar lučkog područja te se na njemu ne može stjecati vlasništvo, niti se može njime trgovati.

- Kad sam ja kupovao prostor ni u katastru ni u zemljišniku zgrada nije bila upisana kao pomorsko dobro. Kao kupac tih 2000 kvadrata provjerio sam u zemljišnim knjigama i uvidio kako nema zabilježbe na nekretnini. Tek nakon kupnje Općinsko državno odvjetništvo u Splitu stavilo je zabilježbu u zemljišniku. Odlukom Županijskog suda u Spltu sam 2011. godine ostao bez prostora koji sam uredno platio - kaže nam Eduard Ugrina.

Odlukom suda privatni vlasnici ostali su bez svojih nekretnina, koje su masno platili. Trenutačno se kupljenim prostorima koriste kao posjednici jer su im prostori službeno oduzeti, unatoč urednim kupoprodajnim ugovorima.

Odluka o oduzimanju provedena je na zahtjev države, a isti prostori su iz društvenog prodani u privatno vlasništvo rješenjem Fonda za privatizaciju. Dakle, nakon što su je "Trast" i "Laurus" izgradili - i raspolagali s njom kao društvenim vlasništvom - rješenjem Fonda za privatizaciju 1994. godine dobili su suglasnost o prodaji.

Ovom nevjerojatnom situacijom ne žele se baviti ni Vrhovni ni Ustavni sud. Perišić i Ugrina su im se obratili uzalud. Vrhovni sud je odbio prijedlog za revizijom odluke Županijskog suda iz formalnih razloga, ne upuštajući se u bit stvari. Ustavni sud je, pak, odbacio tužbu protiv odluke Vrhovnog suda, također bez upuštanja u bit.

Nezadovoljni zaštitom u hrvatskom pravosuđu obespravljeni vlasnici se obraćaju Europskom sudu za ljudska prava.

- Nisam imao izbora nego podnijeti tužbu u Strasbourgu, a najrađe bih sam otišao iz nekretnine koju sam kupio kada bi mi država pošteno platila - kaže Perišić.

Ugrina je također podnio tužbu sudu u Strasbourgu te je zajedno s Perišićem poslao i pisma na 152 adrese hrvatskih konzulata, veleposlanstava i ambasada u kojima je opisao kako su ostali bez kupljenih nekretnina.