onac 19. i početak 20. stoljeća spominje se, i dugo će se spominjati, kao najveće razdoblje selidbe Europljana u tzv. Novi svijet ili Ameriku. Mnoga su štiva napisana o tom uzbudljivom razdoblju kad je kora kruha značila opstanak i preživljavanje a Amerika je nudila kruh i meso. Mnogi su napustili svoja skromna ognjišta i brvnima sagrađene kućerke te ih ustupila drugim članovima, često mnogobrojne obitelji. Većinski su to bili iseljenici – muškarci - koji su ostavljali svoje domove i upućivali se u tuđinu tražeći posao a samim tim i bolji život. Kako su u to vrijeme četiri Američke Države imale najveću potražnju za radnom snagom, mnogi doseljenici bili su iz New Yorka upućivani u Pennsylvaniju, Ohio, Montanu i središnji dio Kansasa. Ali iznimke nisu bile ni druge države, ove prostrane zemlje. Jedan od naših čuvenih tamburaša Rudolf Crnković, iz Gornji kuti, Gorski kotar, sa svojim Tamburaškim sastavom „Zvonimir“, na svojim turnejama kroz Sjedinjene Države od 1913. do 1918., gotovo u svakom ovećem mjestu susreće Hrvate koji su bili rudari, farmeri, drvosječe, radnici u topionicama, željezarama ili radili na drugim poslovima kao što su bile velike klaonice u kojima se je pakiralo meso i slalo u trgovačke centre. Upravo jedna od najvećih klaonica bila je u Kansas City, u podnožju čuvenog Strawberry Hilla koja je zapošljavala mnoge naše Hrvate i druge slavenske narode. Oni se nisu prezali težeg i iscrpnog rada. Prvi naši doseljenici se ovdje spominju: Ivan Jarnević, Josip Grisnik, Jure Novak, Janko Car, braća Imbro i Miho Skorija, Ivan Crnić, Marko Lorković, Ivan Goldašić, Ivan Maca, braća Jure i Franjo Ribić i Ana Sambol. Ana, kasnije udata Kostelac, se smatra i jednom od prvih žena koja se je doselila u Novi svijet. Kao i mnoge hrvatske doseljeničke naseobine, doseljenici su se družili, oslanjali jedni na druge, organizirali gradnju crkve, doma, hrvatske škole i gradili kuće, što bliže jednih drugima kako bi se u tuđini osjećali sigurnijima i njegovali svoju kulturu i tradicijske običaje. Tako je i ovdje već 1900. kupljeno zemljište i započeta gradnja crkve, hrvatske škole 1907. a potom Hrvatskog doma. Maloj hrvatskoj koloniji, koja se je širila, dolazi u pomoć 28. lipnja 1902.g. vlč. Davorin Krmpotić koji će ostaviti duboke tragove svog dušobrižničkog i društvenog rada u Kansas City-u. Poslije Prvog svjetskog rata sagrađena je zgrada za djecu koja su ostala bez roditelja i postala siročad. Bio je s tim osiguran i smještaj za djecu roditelja ili samohranih majki koje su odlazile na posao. Danas u ovom vremenu reklo bi se da je to bio i „vrtić“. U 1918. i kasnijim godinama harala je epidemija pa su mnoga djeca ostala bez roditelja i nalazila smještaj u sirotištu o kojem se je brinuo vlč. Krmpotić i časne sestre. Crkva sv. Ivana Krstitelja je obnovljena 1925.g. te i danas služi za liturgijsko slavlje. Okolne prostorije su također u upotrebi a zgrada sirotišta dograđena i pretvorena u muzej (the Strawberry Hill Museum and Cultural Center). Tako satkana i ispisana iseljenička priča ostaje i dalje u službi novih naraštaja, usprkos mnogim teškoćama iz prošlosti a, posebno onih koje su izazvale dvije velike poplave kod izljeva rijeke te gradnja autoputa br. 70. Nadahnuće mladima trebala bi biti i „Croatian Povitica“ koja je postala čuvena poslastica u Americi i ne samo u Kansas City. Način pripremanja povitica ostavile su i zabilježile vrijedne ruke domaćica iz Žumberka i okolice Karlovca koje se ovdje doseliše a zadržaše svoju tradicijsku orahnjaču kao vrhunsku poslasticu. Umjesto „Croatian Povitica“ s pravom bi se mogla zvati „Bakina povitica“.
Hrvatski radio klub " ZVUCI HRVATSKE" utemeljen je prije 23 godine, zahvaljujuci ustrajnom naporu i zrtvama manje skupine Hrvata grada Clevelanda i okolice, Pronosio je svojim.programima "Glas slobodne Hrvatske" istinu o Hrvatskoj,te podrzavao volju naroda o Nezavisnoj Hrvatskoj Drzavi
Stranica soundofcroatia.com koristi kolačiće za omogućavanje nesmetanog i prihvatljivog korisničkog iskustva. Daljnjom uporabom ovih stranica suglasni ste s našom politikom kolačića.
English
